19. veljače
Sv. Konrad Pjačentski (1290-1350)

Uvijek nas iznenadi način na koji Gospodin poziva izabrane slijediti ga na uzvišeniji način. U evanđeljima čitamo kako ih podiže iz ribarskih čamaca ili od carinskog stola. A u životu brojnih svetaca taj poziv zna biti posve neobičan. Različite životne zgode i nezgode otvaraju prostor za djelovanje božanske milosti. Tako je bilo i u životu sveca iz Piacenze.

Konrad se rodio u plemićkoj obitelji. Već kao mladić koristio je pogodnosti staleža kojemu je pripadao. Najviše je uživao u lovu. Posljednji u kojem je sudjelovao, u dobi od 25 godina, posve će promijeniti njegov život. Toga (ne)sretnoga dana, u želji istjerati iz brloga divljač koju je lovio, svojim slugama naredio je naložiti vatru. Vjetar je pomogao da nastane veliki požar koji je uništio šumu, polja i jedan obližnji zaseok. Za nedjelo je na koncu optužen i osuđen na smrt siromašni seljak koji je uhvaćen kako pali korov na svojoj njivi.

8. veljače, župa Brestovsko je imala kanonsku vizataciju koja se obavlja svake četiri godine. U posjetu župi je bio vrhbosanski nadbiskup, uzoriti kardinal Vinko Puljić.

On je u župu stigao u pratnji svoga tajnika oko 14:00h, gdje su ga dočekali fratri i časne sestre franjevke. Najprije je posjetio župnu crkvu i ostao u kratkoj molitvi, a zatim u župnoj kući razgovarao s fratrima i časnim sestrama. Uslijedila je posjeta u nekoliko grobalja naše župe. Kardinal je u pratnji župnika posjetio groblja Bilalovac, Kosnice, Oglavak i Kužno groblje. Na svim grobljima kardinal je molio za sve naše pokojnike.

Po povratku u župu posjetili smo sestre klarise, a onda je u 17:00 uslijedila sveta misa sa župljanima župe Brestovsko kojoj su nazočile sve generacije vjernika. Kardinal je u svojoj propovijedi ohrabrio vjernike da ustraju na putu vjere i da se ne boje svjedočiti svoju vjeru u ovim teškim vremenima. Nakon svete mise župljani su imali priliku fotografirati se zajedno s kardinalom. Nakon svete mise uslijedio je susret kardinala s članovima župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, prakaraturima i predsjednicima Frame i Franjevačkog svjetovnog reda. S njima je razgovarao o gorućim problemima u župnoj zajednici.

27. siječnja
Sv. Anđela Merici (1474-1540)

Svaki svetac je Božje svjetlo za vrijeme u kojemu živi. Poput novoga daška božanske milosti u svijetu koji zaboravi disati plućima vjere. Stoga su nam sveci i potrebni kao trajni podsjetnik na spasonosnu tajnu da smo stvoreni za vječnost. Neki od njih, po onoj latinskoj nomen est omen, i značenjem svoga imena svjedoče o stvarnosti koju su proživljavali. Izvrstan primjer je Anđela Merici, svetica čiji život je prožet anđeoskim žarom ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Štoviše, anđeli se i stvarno očituju u njezinom životu.

Anđela je ostala siroče u dobi od deset godina. Nedugo nakon toga iznenada je umrla i njezina starija sestra neopremljena svetim sakramentima. Ta smrt je u dušu pobožne djevojčice Anđele unijela nemir. Dvojeći o vječnoj sudbini pokojnice za nju je počela ustrajno moliti. Jednoga dana, kako to pripovijeda sama svetica, nakon što se povukla na molitvu u samoći, imala je viđenje u kojem je ugledala dušu svoje sestre okruženu brojnim anđelima. Ta slika u njezinu dušu donijela je mir i doprinijela vlastitom posvećenju.