|
Kratki komentar uz prvo čitanje: 1 Kr 17,10-16
„Mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine, kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo, pa zavlada glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija prorok, doli k ženi udovici u Sarfeti sidonskoj“ (Lk 4,25-26). I ona je bila obilato nagrađena za ono što je žrtvovala od svoje neimaštine.
Prva knjiga o Kraljevima
U one dane: Ustade Ilija prorok i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: “Donesi mi malo vode u vrču da pijem!” Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: “Donesi mi i malo kruha u ruci!” Ona odgovori: “Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.” Ali joj Ilija reče: “Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.`” Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
Riječ Gospodnja
Pripjevni psalam: Ps 146,7-10
Psalam
On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!
Komentar uz drugo čitanje: Heb 9,24-28
Krist je naša duhovna hrana. Krist, svećenik i žrtva na križu, čisti se i mi prinosimo kao žrtva živa, sveta i Bogu ugodna. To je naše duhovno bogoštovlje, koje vršimo opčekujući Gospodinov dolazak.
Poslanica Hebrejima
Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.
Riječ Gospodnja
Komentar uz Evanđelje: Mk 12,38-44
Isus našnjem ulomku Markovog evanđelja govori o lažnoj pobožnosti i istinskoj velikodušnosti. On poziva svoje učenike da ne sude po vanjštini već da budu iskreni. Ne treba im naizvan povoditi se za farizejskom pobožnošću koja je tašta, licemjerna i nepravedna, već im valja pomagati braću nadahnjujući se velikodušnošću siromašne udovice.
Evanđelje po Marku
U ono vrijeme: Govaraše Isus mnoštu u pouci svojoj: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."
Riječ Gospodnja |
