Budući da je izdana 20. travnja, davne 1884. godine, netko se može zapitati: čemu objavljivati jednu prastaru encikliku koju je prije 129 godina napisao papa Leon XIII.? Tako sam i ja mislio dok nisam više puta pročitao Humanum genus. Tada sam shvatio da je ovaj veliki papa napisao proročku encikliku, ne samo sam za ondašnje vrijeme, nego i za vrijeme u kojem mi danas živimo. Jer, proročka riječ ne zastarijeva i uvijek je aktualna!

Čitajući tekst enciklike u kojoj papa razotkriva djelovanje masonske sekte, protivne naravi i nauku Katoličke crkve te imajući u vidu stanje u Crkvi i cijelom svijetu danas, može se reći da nam enciklika može reći puno toga te razotkriti i rasvijetliti pozadinu mnogih događanja u današnjem vremenu. Naravno, ukoliko to želimo vidjeti?

Dragi posjetitelji naše web-stranice! Želim vam ugodno i blagoslovljeno čitanje stare-nove enciklike pape Leona XIII. Neka vas prati pomoć i zagovor sv. Mihovila arkanđela, čiji zagovor i zaštitu je tražio papa Leon XIII. kada je u duhu spoznao pravu narav masonerije i njezine opasnosti za Katoličku crkvu i čitav ljudski rod. Stoga je i napisao poznatu molitvu koja se do Drugog vatikanskog sabora redovito molila nakon svete mise. Blagopokojni papa blaženi Ivan Pavao II., u svetištu Monte Gargano u Italiji, posvećenom sv. Mihaelu Arkanđelu, pozvao je vjernike diljem svijeta da ponovno mole ovu molitvu koju je napisao papa Leon XIII:

Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju.
Proti pakosti i zasjedama đavolskim budi nam zaklon!
Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo:
I ti, vojvodo vojske nebeske
Sotonu i druge zle duhove,
koji svijetom obilaze na propast duša,
božanskom jakošću u pakao strovali!
Amen.

HUMANUM GENUS (1884.)
PAPA LEON XIII.
(Enciklika o osudi Slobodnog zidarstva)

Ljudski rod (Humanum Genus), nakon što se zbog đavolje zlobe udaljio od Boga, Stvoritelja i Davatelja rajskih darova, podijelio se na dvije različite i suprotne strane, od kojih se jedna strastveno bori za istinu i vrlinu, a druga za one stvari koje su istini i vrlini suprotne. Jedna je Kraljevstvo Božje na zemlji – odnosno, Crkva Isusa Krista; oni koji žele pristati uz nju iz dubine svoje duše, zbog svog spasenja moraju služiti Bogu i njegovom jedinorođenom Sinu, svim svojim umom i svojom snažnom voljom. Druga je kraljevstvo Sotone, u čijoj su vlasti i moći svi oni koji su slijedili njegov žalosni primjer i onaj naših praroditelja. Ovo dvostruko kraljevstvo dviju država suprotstavljenih zakona koji djeluju u suprotnim pravcima Augustin je jasno vidio i opisao i suptilnom jezgrovitošću shvatio suštinu obaju ovim riječima: "Dvije ljubavi stvorile su dvije države. Ljubav prema sebi do prezira prema Bogu stvorila je zemaljsku, ali ljubav prema Bogu do prezira sebe stvorila je nebesku" (De Civitate Dei, knjiga XIV., poglavlje 17).

Jedna se protiv druge bori različitim oružjem i u svako vrijeme, iako ne uvijek istim žarom i bijesom. U naše dane, međutim, čini se da sljedbenici zla kuju urote i udružuju se svi zajedno pod vodstvom i uz pomoć društva ljudi kojih ima posvuda, čvrsto su povezani, a koje oni nazivaju slobodnim zidarima. Ne smetajući im u njihovim namjerama oni se natječu u napadima na Božju moć: otvoreno i uporno žele nauditi Crkvi, sa svrhom da koliko je god to moguće kršćanski narod liše povlastica koje mu je udijelio naš Spasitelj Isus Krist.

S pogledom na ta zla prisiljeni smo zbog milosti u našoj duši često se puta obratiti Bogu govoreći: "Jer, evo dušmani Tvoji buče i mrzitelji Tvoji glavu podižu. Protiv naroda se Tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika Tvojih. Govore: ‘Dođite, zatrimo ih, da ne budu narod!" (Ps 83, 2-4).