Odvjetnik Krešimir Planinić, voditelj pravnog tima Građanske inicijative "U ime obitelji": Brak je definiran Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 12.), čija je potpisnica i Hrvatska, kao pravo po kojem se priznaje pravo braka isključivo ženi i muškarcu.

Takvo pravo na brak (odrasloj ženi i muškarcu) jedino je priznato kao ljudsko pravo koje se štiti. Republika Hrvatska iskazala je definiciju braka u postojećem Obiteljskom zakonu, čl. 5., kao zajednicu žene i muškarca, a svim državama potpisnicama Konvencije dopušteno je proširivanja braka, ali to odražava njihovu vlastitu sliku o ulozi braka u njihovim društvima, a ne proizlazi iz tumačenja temeljnih prava kako je propisano istom Konvencijom koja izrijekom definira ljudska prava.

Kod zaštite prava moramo lučiti zaštitu ljudskih prava pojedinca (tako i osobe homoseksualne orijentacije) koja se neupitno štite, no spoj osoba istog spola nije ljudsko pravo.

Europski sud za ljudska prava tako u svojim presudama slijedi gore izrečeno – npr. X and others (tri austrijska državljana koja su željela ostati anonimna)/ Austrija, broj 19010/07, Presuda od 19. 2. 2013. g. u kojoj sud razlikuje prava homoseksualnih parova i bračnih parova kada tvrdi da nema povrede Europske konvencije za ljudska prava tj. njezinog 14. članka – zabrana diskriminacije – kada homoseksualni parovi nemaju ista prava kao i osobe u braku. Nadalje, u Presudi Gas i Dubois/Francuska, 15.3.2012. g., Europski sud za ljudska prava je odlučio ne pružiti zaštitu homoseksualcima kada zahtijevaju brak, dakle, isti nije temeljno ljudsko pravo koje se štiti Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Drugim riječima, homoseksualna zajednica nije ljudsko pravo, već svaka država odlučuje samostalno o tom pitanju.

Preuzeto sa stranice uimeobitelji.net