(uz obljetnicu Ivanine smrti)

Rukama je grlila uplakane oči,
tješila ljubavlju, unosila mir,
uzdizala je često ljubav Bogu,
anđeoskim glasom odnosila nemir.

U njenim očima more se smješilo,
osmjeh nije silazio s lica,
podrška u tjeskobi, oslonac u nevolji,
svakom biću je bila prijateljica.

Kako li je ponizno nosila
terete i križ što je u nebo odvede,
zavoljelo je cijelo selo
jer u njenom srcu nije bilo osvete.

Blago i tiho rješavala je probleme,
hrabro je svjedočila i ljubila Krista,
bijeli ljiljan sada živi na nebu,
njena duša je kao snijeg čista.

Anđelu lijepi, moli za mene,
za djecu što ih Bog u moj život stavlja,
da poput tebe dajem poljupce ljubavi
i ostavljam miris raja.

Hvala ti Oče za Ivanin dar života
za milosti koje si nesebično davao,
podsjeti sve ljude bar na tren
da nas preko nje ljubit nisi prestao.