10. veljače
Bl. Alojzije Stepinac (1898-1960)

"…usque ad effusionem sanguinis" – sve do prolijevanja krvi. Ove riječi sluša svaki kardinal iz papinih usta primajući na glavu kardinalski biret boje grimiza. Za jednog kardinala ova boja nije simbol časti i dostojanstva, nego služi kao podsjetnik da poput sv. Petra mora biti spreman za Isusa proliti i vlastitu krv. Stoga je prikladno i dostojno u ovom mjesecu, koji piše o žrtvama komunističkog režima, progovoriti o velikom hrvatskom blaženiku.

Što reći o kardinalu Alojziju Stepincu kada nam je sve poznato? Možda ono najbitnije. Riječ je o istinskom proroku i pastiru Crkve koji je znao raskrinkati i javno imenovati neprijatelje Crkve i pogubnost različitih ideologija kroz cijeli svoj život. Bez uvijenih riječi. Dosljednom borcu za evanđeoske vrijednosti. Njegove proročke riječi, kojima je tijekom svoga života prozvao tri velika zla, neka ponovno odjeknu i utvrde našu vjeru.

Prvo zlo koje proziva u svome dnevniku iz 30. svibnja 1934. jest masonska družba u Kraljevini Jugoslaviji. Kardinal Stepinac, svjestan njihovog ogromnog utjecaja u čitavom društvu, ne straši se izreći ove riječi: "U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Na žalost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelj Crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na položaj. Nije šala uhvatiti se s njom u koštac, a ipak se mora u interesu Crkve, naroda hrvatskog i same države Jugoslavije". Možemo li zamisliti danas crkvenog dostojanstvenika da se usudi progovoriti stepinčevskom jasnoćom?

Kardinal Stepinac kao istinski domoljub s radošću dočekuje ispunjenje stoljetnog sna hrvatskog naroda za vlastitom državom, ali odmah je svjestan da mora prozvati i slijedeće zlo koje nastaje u hrvatskom narodu: ustaški pokret koji se, zaboravljajući kršćanska načela ljubavi i dobrote prema svakome čovjeku, udaljio od početnih ideala oslobađanja od srpske hegemonije te počeo djelovati po programu nacističke ideologije. Tako se Stepinac u brojnim pismima, ali i u konkretnim situacijama, zauzima za one koje progoni ustaški režim i spašava brojne osobe koje su bile diskriminirane za vrijeme Nezavisne države Hrvatske.

Po završetku Drugog svjetskog rata, kako to obično biva kroz cijelu povijest, Sotona je promijenio svoje odijelo. Umjesto crne obukao je crvenu uniformu. Skinuo je ustašku kapu, a stavio partizanku s petokrakom. Nova "narodna vlast" najvećeg neprijatelja vidi u Katoličkoj crkvi i hrvatskom domoljublju. Nimalo ne iznenađuje da zlom nadahnuti komunizam dobro poznaje i Sveto pismo te u svome napadu na Crkvu primjenjuju riječi proroka Zaharije: "Udari pastira, i ovce će se razbjeći!" (Zah 13,7). Stoga je trebalo udariti ravno u srce Crkve, na osobu kardinala Stepinca. No, stvari nisu krenule željenim smjerom, jer komunisti ne računaju da prekaljenom Kristovom vojniku nijedna žrtva nije prevelika u borbi za Crkvu i povjereno mu stado.

"Ovo je vaš čas i vlast Tminâ", veli Isus onima koji su ga došli uhititi noću (Lk 22,53). Isusovih riječi bio je svjestan i kardinal Stepinac kada je uhićen u rano jutro 18. rujna 1946. godine, čime započinje njegova borba protiv trećeg i najljućeg neprijatelja: bezbožne komunističke ideologije. Suđenje Stepincu, odnosno namješteno suđenje s željenim ishodom, još jednom pokazalo je čeličnu narav hrvatskog blaženika. O tome najbolje svjedoče njegove riječi pred sudom: "Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti…"

Tako je govorio pravednik koji je dana 10. veljače 1960., zagledan u Mariju s riječima: Gospodine, neka bude volja tvoja, iz zatočeništva u rodnom Krašiću otišao pred lice Božje.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, veljača 2015.