Kratki komentar uz prvo čitanje:

Božja riječ uvijek izvršuje svoje poslanje. Ona uvijek ostvaruje ono što obećava. U tome ima biti naša nada i naš optimizam.

Čitanje Knjige proroka Izaije (Iz 55,10-11):

Ovo govori Gospodin: “Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.”

Riječ Gospodnja!

Psalam – Pripjev: Sjeme pada na dobru zemlju i urodi (Ps 65,10-14)

1. Ti pohodî i zemlju i ti je natopî, / obogatî nju veoma. / Božja se rijeka vodom napuni, / ti pripravi ljudima žito.

2. Ovako pripremi zemlju: / brazde joj natopi, grude joj poravna; / kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.

3. Ti okruni godinu dobrotom svojom, / plodnost niče za stopama tvojim. / Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, / brežuljci se pašu radošću.

4. Njive se kite stadima, / doline se pokrivaju žitom:svagdje klicanje, pjesma.

Komentar uz drugo čitanje:

Zla koja danas tište svijet mogu seusporediti s porođajnim bolovima. Očekuje se izlaz i on će biti sretan: raspadljivost će se preobraziti u slavu, ropstvo će ustuknuti pred slobodom onih koje Bog ljubi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima (Rim 8,18-23):

Braćo! Smatram: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

Riječ Gospodnja!

Pjesma prije Evanđelja: Sjeme je riječ Božja, a sijač Krist; tko ga god nađe, ostat će zauvijek (Mt 4,4b)

Komentar uz Evanđelje:

Krist ulijeva neslomivo pouzdanje u svoje poslanje. Danas se mnogi zatvaraju Riječi Božjoj, no kod onih koji je primaju Isusovo djelo postiže svoj uspjeh.

Čitanje sv. evanđelja po Marku (Mk 4, 1–3):

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.« »Tko ima uši, neka čuje!«

I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«

Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:

„Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju,srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.“

A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.« »Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

Riječ Gospodnja!