10. veljače
Bl. Alojzije Stepinac (1898-1960)

"…usque ad effusionem sanguinis" – sve do prolijevanja krvi. Ove riječi sluša svaki kardinal iz papinih usta primajući na glavu kardinalski biret boje grimiza. Za jednog kardinala ova boja nije simbol časti i dostojanstva, nego služi kao podsjetnik da poput sv. Petra mora biti spreman za Isusa proliti i vlastitu krv. Stoga je prikladno i dostojno u ovom mjesecu, koji piše o žrtvama komunističkog režima, progovoriti o velikom hrvatskom blaženiku.

Što reći o kardinalu Alojziju Stepincu kada nam je sve poznato? Možda ono najbitnije. Riječ je o istinskom proroku i pastiru Crkve koji je znao raskrinkati i javno imenovati neprijatelje Crkve i pogubnost različitih ideologija kroz cijeli svoj život. Bez uvijenih riječi. Dosljednom borcu za evanđeoske vrijednosti. Njegove proročke riječi, kojima je tijekom svoga života prozvao tri velika zla, neka ponovno odjeknu i utvrde našu vjeru.

13. siječnja
Sv. Hilarije iz Poitiersa (315-367)

Na mnogim razinama u suvremenoj Crkvi, osobito među teolozima – htjeli mi to priznati ili ne – ponovno je u svoj silini uskrsnulo najveće krivovjerje s kojim se Crkva ikada suočila. Radi se o arijanizmu, herezi ranog kršćanstva, koja niječući Isusovo božanstvo udara na samu srž naše vjere. Stoga mi se čini jako aktualnim predstaviti ovoga sveca, crkvenog oca i naučitelja, koji je svojedobno boreći se protiv arijanizma među rijetkima na Zapadu sačuvao čistoću apostolskog nauka. Kao takav uzor je današnjoj Crkvi.

Sv. Hilarije rođen je u francuskom mjestu Poitiers kao dijete poganskih roditelja koji svome sinu omogućuju najbolje školovanje. Nadarenog mladića, međutim, ne zadovoljavaju filozofski odgovori, osobito o smislu ljudskoga života. U svojoj žeđi za pravom istinom susreće se sa Svetim pismom i životom kršćana. Oduševljen kršćanskom vjerom prima krštenje zajedno sa svojom ženom i kćerkom. Njih troje žive uzornim životom i uživaju veliki ugled u Poitiersu. Kada u gradu biskupska stolica ostaje prazna, narod aklamacijom Hilarija izabire za biskupa. Žena uz njegov pristanak odlazi u samostan, kćerku potiče na život u djevičanskom staležu, a on prihvaća želju naroda Božjega.

2. prosinca
Bl. Jan van Ruusbroec (1293-1381)

Isus veli da onaj tko pronađe skriveno blago kupuje cijelu njivu na kojoj je blago zakopano. Pronaći ovoga blaženika i čitati njegove spise bilo je ravno pronalasku skrivenog blaga, vjerojatno nepoznatog ljubiteljima mistike u hrvatskom govornom području. Mnogi ga nazivaju jednim od najvećih srednjovjekovnih mistika. Uistinu opravdano.

Jan van Ruusbroec (Ruysbroek) flamanski je teolog i mistik rođen u mjestu Ruusbroec kraj Brisela. Kršćansku vjeru usadila mu je majka, a na putu do svećeništva pomogao mu je ujak. Premda je nakon ređenja punih 25 godina bio u župnom pastoralu, živio je povučeno i pokornički. Vrijeme u kojem živi obilježeno je različitim krivovjerjima. Na poseban način ističu se Braća slobodnog duha, skupina koja je širila svoje spise na području gdje je blaženik pastoralno djelovao, ali i laičko-redovničke zajednice begina i begardi, u kojima je lažna mistika često nailazila na plodno tlo. Među njima prednjači lažna mističarka po imenu Heilwige Bloemardinne koja širi svoje spise i zavodi svijet koji joj iskazuje štovanje kao svetici. On na narodnom jeziku piše apologetske spise i raskrinkava njihovo krivovjerje. Nažalost, ti spisi nisu sačuvani.