gototopgototop

Miljenica Isusova srca Ispis
Autor: fra Damir Pavić   
03. studenog 2013.

† Ivana Tomić
(1998 – 2013)

"Pred licem anđela pjevam tebi, Gospodine" (Ps 138,1)

Odlazak voljenih osoba uvijek je bolan. U kovitlac podiže osjećaje. Vraća divne uspomene i čini da lik osobe treperi u našim mislima i mami suzu na oči. Kao da tek nakon odlaska voljene osobe shvaćamo kakav Božji dar bio je poznavati tu osobu. Jer, biser se doima još vrednijim i ljepšim tek kada ga izgubimo. Nažalost.

Smrt dragih osoba donosi i pitanje o (ne)ispunjenosti vlastitog života. Nepomično, nijemo tijelo kao da glasno viče i jeka tih nijemih riječi dopire u čovjekovu nutrinu. Jače i djelotvornije od bilo kojeg uzvišenog govora. Tako nam je progovorila i Ivana svojim prijelazom u vječnost. Njezina smrt glasno i proročki postavila je pitanje: Jesi li spreman poput mene poći prijeko? Želiš li posve odgovoriti na Isusov poziv ljubavi?

Ne sjećam se da je ijedna smrt na me djelovala poput Ivanine. Ne samo zbog Ivanine mladosti, jer onome koji već u svome životu uroni u vječnost godine više nisu važne. Tada nije važno umiremo li u petnaestoj ili devedesetpetoj. Kao da je njezina smrt djelovala poput lijeka. Dodirnula je uspavane dijelove duše. Posvijestila mi da valja još više za Isusa činiti. Njega ljubiti više od svega i biti Isusov svim srcem i dušom.

Ivana nije uzalud potrošila svoj život. Mnogi će živjeti mnogo duže od Ivane, ali neće biti u stanju doseći vrhunac života i dotaknuti Isusa tako stvarno. A ona Ga je neprestano doticala svojom čistom dušom. A tek glasom koji je izvirao iz srca! Svi oni koji su slušali kako Ivana pjeva svome Isusu mogli su osjetiti barem djelić onoga što zovemo nebom. U tim trenucima njezin glas je bio most između Isusove ljubavi i onih koji su umjeli čuti treptaje njezine duše.

"Osjećam da će mi se ovih dana dogoditi nešto prekrasno", rekla je Ivana svojoj majci kratko prije prelaska u vječnost. Kako je samo bila u pravu! Isus, kojega je toliko ljubila i čeznula za njim, uzima svoju miljenicu iz ovog grijehom ranjenog svijeta izbavljajući je od svih budućih križeva, nevolja, patnje i sumnji. Ta zar anđelima nije mjesto na nebu? Barem se meni tako čini. Znam da je Isusu bila dragocjena. Ta kako i ne bi kada se sjetimo s kakvom milinom je Ivana pjevala svome Isusu. Kao malena ptica koja pjeva pjesmu za izgubljenim rajem. Pjev čežnje za uzvišenom ljepotom kojeg ne čuju oni koji ne umiju slušati.

Stoga, nemojmo zamjeriti Isusu što je našu Ivanu uzeo k sebi, iako je tek započela živjeti, kako mi to volimo reći. Nemojmo zamjeriti Ivani što joj se ispunila najveća želja da svojim nevinim očima ugleda najveću ljubav svoga života – svoga Isusa. Ta nije li Ivana primila ono za čime čezne svatko od nas: puninu života s Onim koji je rekao da je život? Čujem Isusov glas koji šapuće svojoj Ivani: Dođi k meni, ljubljeno moje dijete. Za tebe, koja si se itekako znala radovati u tom prolaznom, krhkom svijetu, pripremio sam neizmjernu radost kroz cijelu vječnost. Ono što je dosada bilo skriveno tvojim očima sada ćeš jasno vidjeti što je Bog pripravio onima koji ga ljube.

Dirljivo je svjedočanstvo Ivanine sestre Kristine koja pripovijeda o tome kako je udubljena u svoje misli i u velikoj žalosti, dok je cijela obitelj molila krunicu okupljena oko sanduka s Ivaninim tijelom, zapitala Ivanu: Ivana, slaviš li u nebu svoj rođendan? Ivana joj s neopisivim smiješkom odgovorila: "Draga moja sestro. Ovdje se ne slavi rođendan. Ovdje svi slavimo Isusa!" Nakon toga u Kristininom srcu nestalo je bola i u duši je zavladao neopisiv mir.

Nemoj nam zamjeriti, draga Ivana, što je bilo previše suza na privremenom rastanku od tebe. Znaš da je to ljudski jer smo te tako voljeli. I ti bi učinila isto na našem mjestu. Grješna narav protivi se smrti. Uvijek ćemo pamtiti tvoje nasmiješeno lice, tvoje oči boje mora i glas anđela. Neka tvoj blagi pogled donosi Isusovu radost svima onima koji će gledati tvoju sliku. Tvoj glas anđela, koji će i nakon tvoga odlaska mamiti suzu u oku i u dušu unositi mir, neka čini isto čudo kao i za tvoga života: dovoditi duše bliže tvome Isusu! A svima onima koji se budu molili kod tvoga groba neka Gospodin daruje milost da se utješeni i radosni vrate u život.

Dragi roditelji pokojne Ivane! Hvala vam što ste nam svima poklonili ovaj dragocjeni biser i što smo zajedno s vama mogli primati njezinu ljubav. Stoga, ne žalite zbog Ivane, jer ona je sada u sigurnim rukama, u rukama onoga koji je tvorac života.

Isuse, hvala ti za Ivanu. Hvala ti što je bila dio našega života. Draga Ivana! Nadamo se, po Božjoj milosti, ponovnom susretu s tobom u vječnosti.

Fra Damir Pavić

Ivana Tomić - Kraljice neba
Ivana Tomić - Neka mi bude