Teško mi je, Isuse.
Ne mogu više…
Zašto dopuštaš da ovako težak križ
pritište moja ramena?
Nemam snage Isuse.
Ne mogu ja to.

Koliko puta sam samo ustala
i usnula s ovakvim mislima?
Koliko puta se moja slaba narav,
poput Cirenca opirala nošenju križa?
Ne Tvoga križa, Isuse, nego moga…

A Ti si uvijek bio tu,
nosio si moj križ,
a da toga nisam bila ni svjesna.
Nisam shvaćala koliko sam sretna i voljena.

Hvala Ti za križ Isuse.
Hvala Ti što koračaš skupa sa mnom
i što činiš da moj teret ne bude teret,
već radosno prihvaćanje volje Očeve.

Ostani uvijek uz mene
i dopusti da budem vođenja Tvojim Duhom
i nošena Tvojom ljubavlju.
Budi život u mome životu!