Ime moje je Marija, ta blistava zvijezda neba, najsjajnija... Najdivnija... Ja sam slavna, preljubezna, Majka nježna... Sva sam čista, kako duša moja blista, kako oči moje sjaje, samim rajem... Sve se klanja ispred mene i nestaju laži sjene, sve te varke i opsjene, sve strahote neviđene... Ja sam sveta Majka Boga, tog Jedinca rođenoga, u jaslice položena... Ja sam Majka Svjetla toga, tu od žene rođenoga...
Ja sam Majka te radosti, obećane u povijesti, o čekane stoljećima, godinama... Kako drhće pakla tama kad spomeneš ime moje, dijete moje... Marija je ime moje, sjajna zvijezda, ta Danica neba tvoga... Ja sam radost svih anđela, ja sam radost stvorenoga... Službenica Boga svoga, Stvoritelja predivnoga... Marija je moje ime... O, šapći ga sred tišine, sred sve bure i gorčine... Dozivaj to sveto Ime, o satkano od miline, ono put je u ushite, u zanose, u visine... Na put s njime! Zaputi se slaveći ga, štujući ga, ljubeći ga... U svom srcu, milujući, ponesi ga... Proslavi ga... |