1. Kakav je Božji naum s čovjekom?

Bog, u samom sebi neizmjerno savršen i blažen, po naumu čiste dobrote slobodno je stvorio čovjeka da ga učini dionikom svoga blaženog života. U punini vremena Bog Otac poslao je svoga Sina kao otkupitelja i spasitelja ljudi, palih u grijeh. On ih je sazvao u svoju Crkvu i djelom Duha Svetoga učinio svojom posinjenom djecom te baštinicima svog vječnog blaženstva.

2. Otkuda u čovjeku čežnja za Bogom?

Sam Bog, stvarajući čovjeka na svoju sliku, upisao je u njegovo srce čežnju da ga gleda. Iako se ta čežnja često zanemaruje, Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti k sebi da živi i u njemu nađe puninu istine i blaženstva, za čime neprekidno traga. Po svojoj naravi i po pozivu čovjek je religiozno biće, sposobno ući u zajedništvo s Bogom. Ta intimna i životna povezanost s Bogom daje čovjeku njegovo temeljno dostojanstvo.

3. Kako se Boga može spoznati samo svjetlom razuma?

Polazeći od stvorenja, tj. od svijeta i ljudske osobe, čovjek samim razumom može sa sigurnošću spoznati Boga kao izvor i svrhu svemira i kao najviše dobro, istinu i beskrajnu ljepotu.

4. Je li u spoznanju Božjega otajstva dovoljno samo svjetlo razuma?

U spoznavanju Boga samo svjetlom razuma čovjek nailazi na mnoge poteškoće. Osim toga, ne može sam ući u nutrinu božanskoga otajstva. Zato ga je Bog htio prosvijetliti svojom Objavom ne samo glede istina koje nadilaze ljudsko shvaćanje, nego i glede ćudorednih i vjerskih, po sebi ljudskome razumu dohvatnih, istina koje tako svi mogu bez poteškoća spoznati čvrstom sigurnošću i bez primjesa ikakve zablude.

5. Kako govoriti o Bogu?

O Bogu se svim ljudima i sa svima može govoriti polazeći od savršenosti čovjeka i ostalih stvorenja koja su odraz, iako ograničen, neizmjerne Božje savršenosti, Ipak, naš govor o Bogu treba trajno pročišćavati od svega što je zamišljajno i nesavršeno, svjesni da se nikada ne će moći potpuno izraziti beskrajno otajstvo Boga.