59. Što je Bog stvorio?
Sveto pismo veli: »U početku stvori Bog nebo i zemlju« (Post 1,1). U svojoj ispovijesti vjere Crkva navješćuje daje Bog stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga: sviju duhovnih i tjelesnih bića, tj. anđela i vidljivoga svijeta, posebice čovjeka.

60. Tko su anđeli?
Anđeli su čisto duhovna stvorenja, bestjelesna, osobna i besmrtna bića obdarena razumom i voljom. Oni neprekidno gledaju Boga licem u lice, slave ga, služe mu i njegovi su glasnici u ostvarenju spasenjskoga poslanja za sve ljude.

61. Kako su anđeli prisutni u životu Crkve?
Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja Bogu, zaziva njihovu pomoć, a u bogoslužju posebno slavi spomen nekih anđela.

»Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život« (sveti Bazilije Veliki).

62. Što Sveto pismo uči o stvaranju vidljivoga svijeta?
Pripovijedanjem o »šest dana« stvaranja Sveto pismo omogućuje da spoznamo vrijednost stvorenoga i njegovu svrhovitost, a to je slava Božja i služenje čovjeku. Sve što postoji svoje postojanje duguje Bogu od kojega prima vlastitu dobrotu i savršenost, vlastite zakone i vlastito mjesto u svijetu.

63. Koje je čovjekovo mjesto u stvorenju?
Čovjek je vrhunac vidljiva stvaranja jer je stvoren na sliku i priliku Božju.

64. Kakva je veza među stvorenjima?
Među stvorenjima po Božjoj volji postoji međuovisnost i hijerarhijski odnos. Istodobno među njima vladaju jedinstvo i solidarnost, jer svima je isti Stvoritelj, sve ih On ljubi i određena su na njegovu slavu. Poštivati zakone upisane u stvorenje i odnose koji proizlaze iz naravi stvari počelo je mudrosti i temelj morala.

65. Kakav je odnos između stvaranja i otkupljenja?
Djelo stvaranja dosiže vrhunac u još većemu djelu otkupljenja. Naime, to je početak novoga stvaranja u kojemu će sve naći svoj puni smisao i ispunjenje.

Čovjek

66. U kojemu je smislu čovjek stvoren »na Božju sliku«?
Čovjek je stvoren na Božju sliku u smislu da je sposoban upoznati i u slobodi ljubiti svoga Stvoritelja. On je jedino stvorenje na ovoj zemlji što ga je Bog htio radi njega samoga i koje je pozvano da spoznajom i ljubavlju ima udjela u Božjemu životu. Budući daje na sliku Božju, ima dostojanstvo osobe: nije tek nešto, nego je netko, sposoban je sebe upoznati, slobodno se darivati te stupiti u zajedništvo s Bogom i drugim osobama.

67. Zašto je Bog stvorio čovjeka?
Bog je sve stvorio za čovjeka, a čovjek je stvoren da Boga spozna, da mu služi i ljubi ga te da mu sve stvorenje prikazuje u zahvalnosti te da bude uzdignut na život s Bogom u nebu. Samo u otajstvu Utjelovljene Riječi istinski se rasvjetljuje tajna čovjeka određena da odražava sliku Sina Božjega koji je postao čovjekom i koji je savršena »slika Boga nevidljivoga« (Kol 1,15).

68. Otkuda jedinstvo među ljudima?
Zbog zajedničkoga podrijetla u Bogu ljudski je rod jedinstven. Uostalom, Bog »od jednoga sazda cijeli ljudski rod« (Dj 17,26). Nadalje, svima je jedan Spasitelj i svi su pozvani da budu dionici vječnoga Božjeg blaženstva.

69. Kako su u čovjeku duša i tijelo sjedinjeni?
Ljudska je osoba istodobno tjelesno i duhovno biće. Duh i tvar u čovje¬ku tvore jednu jedinu narav. Ovo je jedinstvo tako duboko da zahvaljujući duhovnome počelu, duši, tvarno tijelo postaje ljudskim i živim tijelom te je dionik dostojanstva slike Božje.

70. Tko čovjeku dariva dušu?
Duhovna duša ne dolazi od roditelja, nego je Bog neposredno stvara i ona je besmrtna. Kada se u času smrti odvaja od tijela, ne propada; ponovno će se s tijelom sjediniti u konačnome uskrsnuću.

71. Kakav je odnos Bog uspostavio između muškarca i žene?
Muško i žensko Bog je stvorio u jednaku dostojanstvu, budući da su ljudske osobe, a istodobno u uzajamnoj komplementarnosti, budući da su muško i žensko. Bog ih je htio jedno za drugo, stvorio ih je za osobno zajedništvo. Zajedno su pozvani da prenose ljudski život, tvoreći u ženidbi »jedno tijelo« (Post 2,24) te da kao Božji »upravitelji« sebi podlože zemlju.

72. Kakvo je bilo čovjekovo iskonsko stanje po Božjemu naumu?
Stvarajući muškarca i ženu Bog im je darovao osobito dioništvo u vlastitome božanskom životu, u svetosti i pravednosti. U Božjemu naumu čovjek nije trebao ni patiti ni umrijeti. Osim toga, vladao je savršen sklad u samome čovjeku, između stvorenja i Stvoritelja, između muškarca i žene, kao i između prvoga ljudskog para i svekolikoga stvorenja.

Pad

73. Kako se shvaća stvarnost grijeha?
Grijeh je prisutan u ljudskoj povijesti. Stvarnost grijeha u punini se razjašnjava samo u svjetlu božanske Objave, poglavito u svjetlu Krista, Spasitelja sviju, koji je dao obilje milosti upravo tamo gdje se umnožio grijeh.

74. Što je pad anđela?
Tim se izrazom označuje da su Sotona i drugi demoni, o kojima govore Sveto pismo i crkvena Predaja, stvoreni od Boga po naravi dobri, ali su od sebe postali zli jer su slobodno i neopozivo odbacili Boga i njegovo Kraljevstvo stvorivši tako pakao. Oni napastuju čovjeka da se pridruži njihovoj pobuni protiv Boga, ali Bog u Kristu potvrđuje svoju sigurnu pobjedu nad Zlim.

75. U čemu se sastoji prvi čovjekov grijeh?
Čovjek je, napastovan od đavla, pustio da mu u srcu zamre povjerenje prema Stvoritelju i ne poslušavši ga htjede postati »kao Bog« bez Boga i mimo Boga (Post 3,5). Tako su Adam i Eva odmah izgubili za sebe i sve svoje potomke milost izvorne svetosti i pravednosti.

76. Što je istočni grijeh?
Istočni grijeh u kojemu se svi ljudi rađaju jest stanje lišenosti izvorne svetosti i pravednosti. To je »naslijeđen«, a ne »počinjen« grijeh; to je stanje u kojemu se rađa, a ne osobni čin. Zbog istoga podrijetla sviju ljudi on se s ljudskom naravi prenosi na Adamove potomke »ne oponašanjem, nego rađanjem«. To prenošenje ostaje tajnom koju ne možemo potpuno razumjeti.

77. Koje su ostale posljedice istočnoga grijeha?
Kao posljedica istočnoga grijeha ljudska narav, iako nije potpuno pokvarena, u vlastitim je naravnim silama ranjena i podvrgnuta neznanju, patnji i vlasti smrti te je sklona grijehu. Ta se sklonost zlu naziva požuda.

78. Što je Bog učinio nakon prvoga grijeha?
Nakon prvoga grijeha svijet je bio preplavljen grijesima, ali Bog nije čovjeka prepustio vlasti smrti, nego naprotiv, na otajstven mu je način objavio u »Protoevanđelju« (Post 3,15) - pobjedu nad zlom i čovjekovo uzdignuće iz pada. To je prvi navještaj Mesije otkupitelja. Zato se grijeh naziva čak i sretnom krivicom koja »je zavrijedila takvoga i tolikog Otkupitelja« (bogoslužje Uskrsnoga bdjenja - Exultet).