gototopgototop

Strah naš svagdašnji Ispis
Autor: dr. Boris Adašević   
16. rujna 2013.

Na ovaj tekst me ponukao jedan zanimljiv dio iz moje dosadašnje liječničke karijere. Prije no što sam, tek po svršetku studija, trebao započeti obavljanje liječničkog poziva bio sam uvjeren da ću se najčešće susretati s bolesnicima koji boluju od različitih tjelesnih bolesti ili hitnih stanja poput infarkta, moždanog udara i sličnih bolesti tako da su i moje pripreme za rad išle u tome smjeru. Međutim, na moje veliko  iznenađenje, u ordinaciju su najčešće dolazili ljudi s jednom posve drugom tegobom o kojoj ja nisam uopće razmišljao, a koja je ljudima pravila strašne životne probleme i sputavala ih u svakodnevnim životnim aktivnostima te im činila da već u ovozemaljskom životu proživljavaju pakao. Radilo se, naime, o raznim vrstama strahova!

Svakodnevno su ljudi ulazili u ordinaciju i nabrajali sve moguće vrste strahova, kao npr. strah od vožnje liftom, od javnog nastupa, govorenja pred drugim ljudima ili skupinom, paralizirajući strah od ispita (ne "normalna" trema, nego toliki strah da bi se osoba "skamenila" i imala bi strašne simptome poput lupanja srca, znojenja, rumenila, nemogućnosti govora, strašne želje za bijegom i sl.), zatim strah od otvorenog prostora, mraka, zatvorenog prostora i na kraju najapsurdniji ali ništa manje značajan strah od straha. I još pregršt vrsta različitih strahova!

Za sve te strahove u psihijatriji postoje točne dijagnoze i šifre, te se većinom u terapiji preporučuje psihoterapija uz uzimanje lijekova. Ali ono što je mene iznenadilo, ali i razočaralo, jest da je samo kod vrlo malog broja bolesnika nakon liječenja došlo do poboljšanja i to uz dosta negativnih popratnih pojava. Kod većine ljudi nije bilo pravog terapijskog učinka, tegobe bi im se nastavljale i dalje, od lijekova bi "otupili" i dobili puno neželjenih efekata poput suicidalnih ideja itd. Njihove muke su i dalje bile tu. Bio sam razočaran takvim neuspjehom i bilo mi je istinski žao svih tih osoba koje su se doslovno mučile u obavljanju svakodnevnih stvari. Sve skupa je ukazivalo da su strah i razne druge duhovne smetnje danas jedne od najčešćih, ako ne i najčešće i najraširenije tegobe kod modernog čovjeka, neovisno o dobi i spolu. O takvim tegobama se jako malo govori i u medicini ali i u crkvi. A ljudi su žedni takvih tema jer očekuju olakšanje i pomoć.

Tada sam intenzivno razmišljao što bi moglo biti rješenje za patnje tih ljudi. Ono mi se ponudilo samo kada sam počeo malo dublje "kopati" po tome problemu. Uvidio sam da su pojedini ljudi uspjeli potpuno ozdraviti i to ne uz pomoć lijekova nego uz pomoć vjere u Isusa i potpunog zaokreta u životu na koji su se odvažili. Tada sam shvatio da je svim osobama koje imaju takve tegobe najbolje rješenje da uzmu Krista za osobnog i obiteljskog liječnika i to iz više razloga, a neki od njih su: ne moraju se nikada naručivati za termin, jer Isus im je dostupan u svako doba dana i noći, ne traži mito niti bilo što materijalno za liječenje, uvijek primi bolesnika srdačno s puno ljubavi i nježnosti, a učinak Njegova liječenja je stopostotan i trajan.

Svi koji duhovno pate ili imaju problema sa strahovima bi trebali spoznati sljedeće:  imamo jedan ovozemaljski život, ne znamo koliko će on trajati. Možemo živjeti još 50 godina ili umrijeti već u sljedećoj sekundi. Najvažnije je posložiti naše životne prioritete. Imamo izbor živjeti ga u strahu, a to znači sa strašno puno ograničavanja u svakodnevnom životu, ili donijeti čvrstu odluku i hrabro se otisnuti u životnu lađu sa Kristom Spasiteljem te živjeti "punim plućima", neustrašivo. Jer, evo, pokušajmo malo dublje i realno promisliti što bi to bilo najgore što nam se može dogoditi u ovom životu? Je li to pad na ispitu? Doživljavanje neke sramote prema ovozemaljskim mjerilima? Ili možda tjelesna smrt? Sve su to prolazne stvari. I smrt je prolazna. Treba živjeti hrabro, živjeti bez straha, na koncu, ako bismo i doživjeli punu starost ovaj život je opet toliko kratak da jednostavno nema nikakvoga smisla gubiti vrijeme na strah. Jednostavno, ne isplati nam se plašiti svega i svačega, jer nam je svima sudbina ista – smrt i prelazak u novu, puno ljepšu domovinu koju nam je Bog pripravio. Prema tome, ako je već naš konačni ishod takav, dakle tjelesna smrt, onda nam je lako shvatiti da ne smijemo dati mjesta strahovima. Isus je izrekao jednu prelijepu uputu: "Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu!" (Mt. 10, 28) Ničega osim toga se ne treba plašiti. Naš životni vijek će brzo proći i na kraju što preostaje? Samo smrt, i za nas i za one kojih se plašimo. O, kako smo malovjerni!


Na koncu, evo i nekoliko praktičnih savjeta. Prvi korak koji treba učiniti je sklopiti savez sa Isusom. Treba reći ovako: "Isuse, Gospodine moj i Bože Moj, od današnjeg dana sebe i svoj život posvećujem Tebi i dajem Ti se kao dar da činiš sa mnom što god hoćeš. Zauzvrat Te molim da mi pomogneš othrvati se strahu koji Sotona u meni raspiruje i da me čuvaš od svakoga zla. Želim biti potpuno Tvoj. Priznajem da sam malen i da bez Tebe ne mogu pobijediti svoj strah niti bilo koje drugo zlo. Prepuštam Ti svojevoljno sebe i svoj život stavljam u Tvoje ruke. Dajem Ti svoju dušu, neka bude Tvoja zauvijek, da Ti s njom raspolažeš, a ne sotona. Gospodine, kao što si i Ti nakon svoje agonije u Maslinskom vrtu rekao i ja svečano izjavljujem: Oče, neka bude volja Tvoja". Amen.

Nakon sklapanja saveza s Isusom obvezno je učiniti i praktične korake: Sveta ispovijed, po mogućnosti životna, nakon toga je redovito u životu prakticirati, često ići na euharistiju i primati svetu pričest, molitva svete krunice, ali i ne zaboraviti jednu od jako važnih stvari – osobni razgovor sa Isusom kao sa svojim prijateljem, jer on je uvijek tu da nas sasluša. Treba istinski povjerovati u to. Kada mu se obraćamo to ne znači da razgovaramo s nekim imaginarnim likom koji je "tamo negdje", nego treba sebi posvijestiti da razgovaramo sa živim Isusom koji nas istinski ljubi i vrlo dobro čuje svaku našu riječ Njemu upućenu. On je čista Ljubav i obzirom na to On ne može ništa drugo nego nas jako voljeti. Sklopimo savez s Njim i putem svetih ljekovitih sakramenata i promjenom načina života omogućimo mu da napokon počne djelovati u nama i da se Duh Sveti kojega smo primili u sakramentu svete potvrde oslobodi u nama u svoj svojoj punini sa svim svojim darovima.

Treba također znati: Isus ne želi da budemo nesretni. Isus ne želi da mi patimo, naprotiv, Isus želi da živimo radosno i neopterećeno svoj ovozemaljski život. Za to se u potpunosti prepustimo u Njegove ruke i prestanimo s tjeskobnim ovozemaljskim bespotrebnim brigama. Za to treba početna volja i čvrsta odluka. Proces nije lagan niti jednostavan, ali se isplati zakoračiti u takav život. Sve je do nas. Jedino na takav način ćemo imati mogućnost da na ovom svijetu primimo obilje milosti i da nam život bude radostan i bez bilo kakvih strahova. Jedino na taj način možemo zadobiti potpuno izlječenje. Na koncu, što je i najvažnije, možemo se nadati da će nas nakon tjelesne smrti Gospodin primiti u Svoje Kraljevstvo koje je sv. Pavao opisao riječima: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube" (1 Kor 2,9).

U borbi protiv strahova ne trebamo zaboraviti moliti za pomoć i zagovor naše nebeske majke Marije koja nam je uvijek spremna pomoći. Stoga, preporuka svima, treba odmah donijeti čvrstu odluku, odvažiti se i zaploviti u novi i sretniji život, život bez strahova i tjeskoba s Kristom našim ljubljenim Spasiteljem!

08. rujna 2013., na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije
Dr. Boris Adašević

 
Povezani članci :

» Depresija - pošast modernog doba

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! (Psalam 42,6 JB) Kao što vidimo iz gore navedenog citata depresija je bila poznata još u starozavjetno vrijeme, a osobit je...

» Čudesna ozdravljenja iz liječničke perspektive

Prije par tjedana posjetio sam župu Šurkovac kod Ljubije i bio sudionikom duhovne obnove koju svakoga vikenda predvodi fra Ivo Pavić, poznati franjevac i karizmatski svećenik. Razlog za odlazak na duhovnu obnovu u tu udaljenu župu prije svega...

» Molite za liječnike

Kaže jedna stara izreka da zdrav čovjek ima tisuću želja a bolestan samo jednu – zdravlje. Bolest je često bila tema i u Bibliji, tako u jednom psalmu bolesnik kaže za sebe: A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me...

» Priča o moralnoj i hrabroj liječnici

Proteklih nekoliko dana podigla se velika medijska bura oko jednog zanimljivog događaja. Naime riječ je o postupku mlade liječnice, specijalizantice ginekologije na Klinici za ginekologiju KB Split koja je tijekom jednog svoga dežurstva odbila...

» Prvih 9 mjeseci ljudskoga života

Ljudski život počinje začećem, spajanjem žive muške i žive ženske spolne stanice nakon čega nastaje oplođeno jajašce (zigota) koje ima 46 kromosoma, 23 od oca i 23 od majke. Možemo reći da je tada čovjek kompletan jer svaki čovjek ima...

» Namjerni pobačaj – roditi ili ubiti dijete?

Pobačaj danas predstavlja jedan od najvećih grijeha ljudskoga roda o kojemu se premalo govori. U današnjem "modernom" svijetu puno je pobornika ubojstava nerođene nemoćne djece. Koliko je veliki broj namjernih ubojstava nerođene djece pokazat...