Uništavala je tiho i neprimjetno,
nagrizala ono najdublje i najvrijednije u meni,
korake moje upravljala putem tame i zla
nanoseći bol drugima i sebi.

Unosila je nemir, patnju i grijeh u moj život,
izgubila sam osjećaj vlastite krivnje i odgovornosti,
poigravala se mojim željama i osjećajima
ne dopuštajući srcu da iskreno oprosti.

Pratile su je dvoličnost, ogovaranje, kleveta,
smišljeno i s ciljem izlazila je iz srca,
ali Isus, pun ljubavi i milosrđa
nije prestao na ta vrata da kuca.

Nije birala sredstvo kojim treba drugog pregaziti,
nudila je puno, malo davala i sve oduzimala,
i kad se činilo da tome nema kraja
Isusova ruka me iz okova laži spasila.

Raširio je svoje ruke trčeći mu u susret,
čvrsto me zagrlio, nije me pustio,
ranjeno srce je istini otvorilo vrata,
zidove prevare i taštine svojom desnicom je srušio.

Zid za zidom je padao,
tama minu, a svjetlost moje srce obasja,
i ono plemenito i sveto u čovjeku
po prvi puta u meni zasja.

Oči pune ljubavi me nisu sudile,
već bijahu sretne jer sam ih ugledala,
pljeskalo je i pjevalo cijelo nebo
što sam nakon toliko godina progledala.

Ponovno živim, ništa me ne guši,
otrov više ne teče venama mojim,
Gospodin je predragocjenom krvlju oprao grijehe
i pokrio ih svetim rukama svojim.

Kad bi barem svi vidjeli tu slobodu,
taj osjećaj kad od sreće plače duša,
jer našla je blago svog života,
Isusa koji ruku spasa uvijek pruža.

Prigni uho svoje i osluškuj,
ne robuj okovima laži i zlu što vara,
opaši svoja bedra istinom
da se Isus kroz tvoj život proslavlja.