(uz blagdan Duhova)

Živi susret s Bogom

Krštenje u Duhu Svetom (KDS) je ključ brzog širenja Katoličke karizmatske obnove (KKO) u svijetu. Danas postoji više od 125 milijuna registriranih katolika u 235 zemalja koji su svjesno iskusili KDS. Njihova svjedočanstva potvrđuju promjenu života u susretu s Presvetim Trojstvom, osobito s Isusom koji je u njima oslobodio darove Duha Svetoga već dobivene u krštenju i krizmi i tako ih preporodio na novi život. Jako je važno za duhovni rast svakog vjernika, to je skrivena milost i nekako izgubljena u šumi raznih pobožnosti i teoloških previranja. Postoji od početka kršćanstva i pripada Crkvi u cjelini kroz svu povijest. Cilj KDS je obnova osobe, struktura, i institucije Crkve. Ono je živi susret s Bogom koji mijenja ljudski život. Iako mi se čini da danas nije prisutan u glavnoj struji Crkve nego samo u njezinom karizmatskom dijelu. Bilo bi dobro da se proširi tako da svi mogu uživati plodove koji po njemu dolaze.

Neke definicije o Krštenju u Duhu

KDS je otkriće ili obnavljanje snage sakramenata kršćanske inicijacije. Riječ je o obnovi Duha Svetoga koji obitava u nama. KDS znači erupciju ili eksploziju svjesnog iskustva Duha koji je već darovan za vrijeme slavljenja sakramenata krštenja, krizme i pričesti. Ono se može opisati kao plod posebne molitve po kojem dolaze darovi i karizme Duha za službu braći i Crkvi. To je molitva da se oslobodi Duh koji nam je darovan i da postane aktualan i aktivan u našem životu. KDS je individualno iskustvo prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga, koji uzdiže kršćanina prema zrelijem stupnju života u vjeri. Duh Sveti je Čistač dušâ. Stoga se može reći da je KDS milost unutarnjeg čišćenja duše. Ono liječi dušu i srce.

Što kaže Biblija o Krštenju u Duhu Svetom?

Mnoge potvrde o KDS mogu se naći u Bibliji. Iako, u Starom zavjetu Duh Sveti ne djeluje na trajan način nego povremeno. Proroci su prorokovali da će se Duh Sveti izliti na svako tijelo koje se otvori ovoj milosti u budućnosti. U Novom zavjetu postoje mnoge osobe koje su vođene, ispunjene, krštene u Duhu Svetom. Evanđelisti govore o Ivanu Krstitelju koji je pripravljao dolazak Isusov koji će krstiti u Duhu Svetom i u ognju te izvještavaju o Isusovom krštenju na Jordanu koje je slika sakramenta krštenja. Sv. Ivan evanđelist naglašava važnost rođenja odozgor u vodi i u Duhu, a to je sakrament krštenja gdje bivamo rođeni i preporođeni Duhom. Djela apostolska izvještavaju kako su se starozavjetna obećanja o izlijevanju Duha ostvarila na dan Duhova. Apostoli kršteni u Duhu Svetom, okupani ili preplavljeni Duhom propovijedali su Radosnu vijest čineći mnoga čudesa i znamenja u narodu.

Kršćanska inicijacija

U prvih osam stoljeća odrasli krštenici primali su sakramente inicijacije svjesno i u vjeri, (bili su obraćeni) zato su se osobno susreli sa živim Bogom i karizme su se očitovale već kod samoga obreda. To je nepoznato i katolicima i nekatolicima. U srednjem vijeku  sveti crkveni oci uče o tome da je bilo normalno da krštenici prime karizme za vrijeme samoga obreda. II. Vatikanski koncil potvrđuje da su u povijesti Crkve mnogi sveci i svetice, redovnici i redovnice imali ovo iskustvo pa ta milost nije nešto novo za Crkvu (Lumen Gentium). Pape, počevši od Leona XIII do Benedikta XVI, potvrđuju i ističu potrebu krštenja u Duhu Svetom i nastavka osobne Pedesetnice sve do naših dana. Govore o važnosti širenja kulture Duhova.

Racionalizam i prosvjetiteljstvo

Darovi Duha Svetoga su se očitovali nakon krštenja vodom i Duhom tijekom cijele povijesti Crkve, s vremenom sve manje, a nakon prosvjetiteljstva u 18. st. kad je racionalizam utjecao i na Crkvu, karizme su bile vezane uz pojedine osobe, poglavito svece. Sve veći racionalizam, formalizam i u novije vrijeme materijalizam i tradicionalno kršćanstvo proizveli su suprotan učinak i kod protestanata i kod katolika koji su molili za izljev Duha Svetoga i očitovanje njegove prisutnosti u životu današnje Crkve kako je to bilo u prvoj Crkvi i tako je počela karizmatska obnova u naše vrijeme. KDS bi trebalo biti obvezatan predmet svake odgojne formacije (sjemeništa, novicijata, bogoslovije, školskog i župnog vjeronauka) i da svatko doživi svoju osobnu Pedesetnicu, jer Duh Sveti želi djelovati danas kao i na počecima Crkve.

Krštenje u Duhu u Liturgiji

O fenomenu KDS može se govoriti a da se i ne spominje Karizmatski pokret. Naime, liturgija omogućuje svakom kršćaninu da doživi KDS. Crkva u liturgiji pokazuje svoju potpunu svijest o djelovanju Duha Svetoga u nama i da se po liturgijskim molitvama Crkve može doživjeti KDS. Čini se da do sada nije objavljeno istraživanje KDS u liturgiji. Rezultat moga istraživanja je pokazao da se liturgija često koristi izrazom izlijevanje Duha u Rimskom misalu, u časoslovu, u slavljenu euharistije i molitvi vjernika za vrijeme cijele liturgijske godine te u sakramentima i sakramentalima. Rimski misal ima osamdeset sedam molitava za novo izlijevanje Duha. U euharistijskom slavlju se u sakramentalnom obliku izlijeva Duh Sveti iz srca Kristova u naša srca (usp. Iv 19,34) u svim dijelovima mise, posebno u pretvorbi. Manji broj molitava pretpostavlja da je Duh Sveti već prisutan u kršćaninu kroz krštenje pa se moli božanskoga Gosta da se očituje na snažan i vidljiv način u našem životu po svom oslobađanju u nama. Takvu molitvu nazivam unutarnjom za razliku od vanjske, koja je češća, i u kojoj molimo da Duh Sveti dođe u nas. Nutarnja i vanjska molitva se uzajamno nadopunjuju jer Duh Sveti koji dolazi izvana želi aktivirati unutarnju milost.

Krštenje u Duhu i sakramenti

Sakramenti su kanali po kojima primamo Duha Svetoga u punini i glavni su izvori pomoću kojih Krist neprestano daruje Duha bez mjere (usp. Iv 3,34) i zato su temelji svakoga kršćanskoga života. U obrednicima postoje mnoge molitve za izlijevanje Duha Svetoga. Krštenje djece razlikuje se od krštenja odraslih upravo po mogućnosti očitovanja Duha Svetoga, jer dijete ne može surađivati s Duhom Svetim, dok odrasli mogu. Punina krštenja je potvrđena u potvrdi, obnovljena i podržavana u euharistiji. U potvrdi dobivamo novu i savršenu infuziju Duha Svetoga koji nas obdaruje veličanstvenim darovima. Propisno obnovljen, taj bi sakrament mogao još više otvoriti put izlijevanju Duha Svetoga u općenitom, službenom i sakramentalnom obliku. Sakrament pokore pogoduje raznovrsnom i bogatom izlijevanju Duha. Svaka ispovijed jesu mali Duhovi. Bolesničko pomazanje praćeno je molitvom za primanje dara Duha Svetoga pa je neizmjerna milost i mir, utjeha i ozdravljenje. Sakrament svećeničkog reda suobličuje Kristu i daje posebnu milost Duha Svetoga za služenje Crkvi, Kristovom Tijelu. Sakrament ženidbe kao znak ljubavi Božje za čovječanstvo dar je Duha koji je Ljubav pa se u obredu ženidbe naglašava dar Duha.

Karizmatska obnova među Hrvatima

KKO dolazi u Europu 1968., a k Hrvatima 1978. godine. Od početka je u Hrvatskoj naišla na otpor. Hrvatski teolozi oslanjaju se na njemačku teologiju, a u Njemačkoj nema mnogo karizmatika, među kojima su najbrojniji Hrvati koji tamo borave, zatim Indijci, i na trećem mjestu su Nijemci. Teolozi koji nisu prošli iskustvo KDS drugačije pišu o tome od onih koji imaju to iskustvo. Drugačije pišu o KDS teolozi koji se susreću s onima koji su prošli to iskustvo, od onih koji o tome samo teoretski razmišljaju i pišu. Da su se hrvatski teolozi okrenuli prema teologiji na engleskom govornom području s daleko više katolika gdje je počela KKO, vjerojatno bi se u Hrvatskoj karizmatska obnova solidnije razvila jer bi, osim kritike, postojale pravilne smjernice, duhovno razlučivanje i tumačenje pojava na koje nailaze kršteni u Duhu Svetom.

Šutnja teologa i svećenika

Kad je KKO došla u Europu imao sam tri godine. Trebala su proći tri desetljeća da ta vijest dopre do mene  iako sam bio redovito u crkvi, čak sam surađivao kao mladi laik u širenju katoličke literature među Hrvatima u domovini i po Europi (1985.-1988.) za vrijeme komunizma u bivšoj Jugoslaviji. U toj hrvatskoj literaturi nije bilo ništa napisano o KDS, a nisam čuo ni da su naši župnici i kapelani u Hrvatskoj i BiH na vjeronauku, u propovijedima, katehezama, pripravi za krizmu ili na susretima Franjevačke mladeži spominjali KSD ili dar jezika, a kamoli molili za KDS. O tome nisam ništa učio niti na bogosloviji u Sarajevu, BiH (1990.-1991.), pa ni u Samoboru, Hrvatska (1992.-1995.), kamo smo bili prognani za vrijeme rata. Izgleda da rat nije bio tome razlog jer ni u Grazu, Austrija (1995.), kamo sam bio poslan za nastavak studija, gdje rata nije bilo, nisam o tome ništa saznao. I njemačka teologija je tada o tome šutjela. Kad su me u Australiji pitali 1998. što mislim o Karizmatskoj obnovi koja se tamo proširila, a bio sam već svećenik, odgovorio sam da je to sekta i da je to manipulacija ljudima.

Darovi i plodovi Duha

Jedan od darova koji se odmah izvanjski očitovao nakon moga krštenja u Duhu bio je dar molitve u jezicima. Počeo sam moliti u jezicima, kako me je Duh nadahnjivao da govorim kao što piše u Djelima apostolskim. Kasnije sam se sjetio da sam još kao dječak često iz zabave spontano govorio nerazumljivim jezikom iako nisam znao o čemu se radi. Tada se taj dar ponovno pokrenuo u meni i tada sam razumio njegovu vrijednost. Kasnije se aktivirao i dar ozdravljanja. S velikom radošću sam spoznao da Isus i danas ozdravlja, da je sućutni Bog. Nekad sam vjerovao da ozdravljenja pripadaju samo pojedinim svecima čudotvorcima. Bio sam skeptičan i nisam mogao ni zamisliti da On i danas ima istu silu kao i nekada! Ljudi su se počeli okupljati oko mene da molim za njihovo fizičko, duhovno i duševno zdravlje. Otkrio sam iscjeljujuću snagu sakramenta pomirenja i euharistije. To me odvelo u posve novi apostolat. Ljudi su sami dolazili i odlazili bi drugačiji. Nisam nekad imao vremena ni za jelo od mnogobrojnih vjernika iz zemlje i inozemstva. Mnogo sam putovao k Hrvatima držati duhovne obnove u inozemstvu. Svi bi oni zatim svjedočili drugima o ozdravljenima duše, duha i tijela pa se broj hodočasnika koji su me tražili brzo povećavao. Primijetio sam, osim ozdravljenja i oslobođenja, da se mnogima potpuno promijenio život. Postali su praktični vjernici i svjedoci vjere u svojoj okolini. Bili su i oni kršteni u Duhu. Iako nisam izričito uvijek molio za krštenje u Duhu, gledao sam plodove po kojima sam znao da se krštenje u Duhu dogodilo. Od malih molitvenih susreta po kućama, pa onda sve većih u crkvi, sve do nekoliko tisuća u dvorištu ispred crkve, i na posljednjem je susretu po velikoj kiši došlo oko 30.000 u kolovozu 2005. kad su znali da odlazim na studij u Rim i da više neće biti susreta takve vrste na tome mjestu.

Prepreke krštenju u Duhu

Često postoje i prepreke za krštenje u Duhu Svetom: vjera previše intelektualna, oholost (oholi se suprotstavljaju Duhu Svetom i gase vatru koja im se daje), neopraštanje, racionalizam, neznanje, đavao ne želi da išta znamo o KDS, život u teškom grijehu, bavljenje okultnim praksama, slaba želja za promjenom života, osjećaj lažne krivnje, psihička nestabilnost, strah da nas Bog ne bi poslao u misije, ne želim govoriti u jezicima (pravim budalu od sebe), ili možda trebam ući u neki pokret ili molitvenu zajednicu. Veliki broj osoba pati od osjećaja manje vrijednosti. Neki ne žele napustiti uhodane prakse. Svaki pojedinac nailazi na prepreke kao i cijeli narodi. Koliko je pojedinac uspješan u svladavanju tih prepreka, toliko će se više Duh Sveti osloboditi u njemu. Tako je i s cijelim narodom. Hrvatski narod na području današnje Republike Hrvatske i BiH je imao jako puno prepreka koje su ga htjele odvratiti od Boga, ali je ostao vjeran i Bogu i papi od 7. st. sve do danas. To se moglo dogoditi samo zbog susreta hrvatskih vjernika sa živim Bogom, zbog svetaca i mučenika koji su kršteni u Duhu i u vatri.

Krštenje u Duhu u hrvatskim časopisima

Hrvatski teolozi i bibličari u Hrvatskoj i BiH u filozofsko-teološkim znanstvenim časopisima Bogoslovska  smotra, Crkva u svijetu, Obnovljeni život, Dobri Pastir - Nova et vetera, Svjetlo Riječi, Glas Koncila i Bosna franciscana pišu o Duhu Svetom u relativno malom  broju članaka u kojima KDS rijetko spominju, teološki dobro tumače na temelju sakramenata kršćanske inicijacije, ali je očito da nemaju vlastitoga iskustva KDS i ne povezuju ga s iskustvom hrvatskih vjernika karizmatika, tako da njihovi malobrojni članci nemaju značajnoga utjecaja na katoličke karizmatike. Mnogi teolozi i bibličari ne prihvaćaju KDS jer nisu upoznati s jasnim učenjem o tom fenomenu pa se raspravlja o KDS u okviru Karizmatske obnove. Teolozi u svijetu od samih početaka karizmatske obnove pratili su karizmatska gibanja i pisali o KDS, ali u Hrvatskoj nema dovoljno podataka o KDS. U usporedbi sa skromnom teologijom krštenja u Duhu Svetom kod Hrvata, KDS je među hrvatskim katolicima prisutno u dosta velikoj mjeri.

Glas Mira i Rhema

Postoje dva popularna hrvatska katolička časopisa koji pišu dosta o Duhu Svetom i o KDS. To je Glas mira Međugorje u BiH koji donosi brojna svjedočenja o obraćenjima i ozdravljenjima u susretu sa živim Bogom i jedinstven je po opisu mnogih KDS. Susret s Bogom opisuje se kao novo rođenje, intervencija Duha Svetoga, novi život, i slično, a to je KDS. Svjedočenja novoga rođenja ili obraćenja u Glasu mira koja nisu vezana uz Međugorje govore o povezanosti Međugorja s Karizmatskom obnovom širom svijeta na teološkoj i iskustvenoj razini. Njihov zajednički nazivnik je KDS. U Hrvatskoj izlazi karizmatski časopis za promicanje duhovne obnove Rhema Karizmatske molitvene zajednice Dobri Pastir. Uz brojne karizmatske teme govori dosta i o KDS. Donosi smjernice o KDS kardinala L. Suenensa, koji potiče teologe da iskuse KDS i da mu daju odgovarajuće mjesto, i župnike da razmisle o KDS kao mogućnosti temeljitoga obraćenja tradicionalnih krštenih i potvrđenih katolika.

Novi pokreti i Krštenje u Duhu

U novim crkvenim pokretima postoje brojna krštenja u Duhu Svetom. To se vidi najviše po vjerničkoj duhovnoj preobrazbi i plodovima. To su jasni znakovi. Benedikt XVI. je rekao da su novi pokreti u crkvi novi izljevi Duha. Donosim prikaz nekih crkvenih pokreta i udruga u kojima se prakticira krštenje u Duhu. Djelo Marijino - Pokret fokolara u duhovnosti ističu Duha Svetoga. Postoje mnoga svjedočanstva o promjeni života, obraćenjima, o susretu sa živim Bogom. Te promjene su obilježja KDS. Kursiljo – Mali tečaj, vlastitom metodom doprinosi živom, osobnom i zajedničkom iskustvu temeljnoga u kršćanstvu i oblikuje skupine koje će evanđeoski prožimati svoju okolinu živeći svoje krsno-krizmano poslanje. 88,8% anketiranih kursiljista odgovorilo je da njihova vjera nakon Malog tečaja postaje gorljivija i dublja. To je primarni osobni doživljaj svetoga, tj. KDS. Neokatekumenski put prožet je krsnom duhovnošću, oživljava kršćansku inicijaciju. Na duhovnom putu nakon krštenja naknadno se ostvaruje obraćenje koje je kod krštenja djeteta bilo pretpostavljeno i za mnoge u praktičnom životu neučinkovito.

Zajednica Mir i Injigo

Zajednica MIR nastala je u Hrvatskoj 1975. nakon duhovskog iskustva među grupom studenata koje je vodio prof. dr. Tomislav Ivančić, utemeljitelj zajednice. U mnogim svojim seminarima koje je održao u zemlji i po Europi prof. Ivančić se koristio izrazom "temeljno kršćansko iskustvo“ misleći na susret sa živim Bogom koji čovjeka mijenja na bolje i koji bi bio najbliže izrazu KDS ukoliko je to iskustvo Pedesetnice. Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana i u šutnji od tri do trideset dana. Počeo je u Hrvatskoj s jednom osobom 1997., a sada ima preko 1.700 sudionika u tom Programu Injigo. Utemeljiteljica dr. Marica Čunčić doživjela je KDS u 17. godini života. Nakon desetak godina iskustva u ignacijanskim duhovnim vježbama počela ih je 1980. i ona davati drugima. U Kanadi je prošla kroz iskustvo Karizmatske obnove i spojila njezine elemente s Duhovnim vježbama jer se prirodno uklapaju. KDS je prisutan u Programu Injigo koji se širi bez propagande kao vatra koja zahvaća one koji se daju zahvatiti.  

Uvjeti za krštenje u Duhu

Sva četiri evanđelja nam govore o tome da je Isus jedini koji krsti u Duhu Svetom. Iako je KDS ponuđeno svim kršćanima koji ga žele prihvatiti, postoje uvjeti za primanje KDS: treba se obratiti srcem i  prihvatiti Isusa kao svog jedinog Gospodina i Spasitelja, kajati se iskreno za svoje grijehe, napraviti dobru ispovijed, otvoriti se djelovanju Duha Svetoga i živo željeti da se u nama očituje njegovo djelovanje. Gospodin je rekao: "Ako je tko žedan neka dođe k meni“ (Iv 7,37). Mladi koji su doživjeli krštenje u Duhu radosno svjedoče: "Sakrament koji smo primili prije mnogo godina se iznenada vratio, oživio i oslobodio jako puno energije prilikom izlijevanja Duha u naše duše“. Kršćanin je poput žarulje koju može zapaliti struja Duha Svetoga. Život nakon krštenja u Duhu je kao novo vino u novoj mješini. Isus vas želi krstiti u Duhu Svetom. Prignite mu dušu i srce.

Mišljenje karizmatika o Krštenju u Duhu Svetom

Evo što svjetski poznati karizmatici koji su nakon krštenja u Duhu doživjeli velike promjene u svojim životima kažu o KDS. O. Emilijan Tardif: "To je ključ koji otvara vrata novoga svijeta da bismo mogli živjeti u radosti, ljubavi i služenju djeci Božjoj“. Robert Degrandis daje slijedeći odgovor: "Ja bih ga usporedio s vjerskim iskustvom gdje se potpuno predajemo Duhu Svetomu, Gospodinu, poput predanja u sakramentu ženidbe". Po mom skromnom mišljenju, kaže Dario Betancourt, ovo izlijevanje znači dar novog  života. Sestra Briege McKenna u svojoj knjizi Čudesa se događaju, piše: "Pošto sam krštena Duhom iskusila sam duhovno buđenje koje mi je pomoglo da jasnije vidim veliki dar što nam ga je Gospodin darovao u Euharistiji i u drugim sakramentima“. Dr. teologije p. Rufus Pereira, smatra da se po krštenju u Duhu po prvi put osobno susreće živi Isus Krist. James Manjackal, ističe: "Krštenje u Duhu Svetom možemo gledati kao obnovu posvećenja koju je osoba primila po sakramentima i oslobađanje punine Duha i milosti primljenih na krštenju i potvrdi. Daniel Ange, svjedoči o svom krštenju u Duhu koje je promijenilo njegov život: "Radilo se o novom izljevu Duha Svetoga i ja sam obnovio svoje krštenje i tada sam dobio nutarnji poticaj da idem među mlade i da im govorim o Isusu po ulicama gradova".

Ne bojati se Krštenja u Duhu

Ovaj članak želi pomoći širenju katoličkoga učenja o KDS među Hrvatima, potaknuti veće oslobađanje Duha Svetoga u vjernicima, potaknuti naše teologe i bibličare da iskuse KDS i vjernike da više nauče o KDS tako da se ne boje djelovanja Duha Svetoga u svom životu, da mu svi radosno dopustimo da se u nama oslobodi i čini svoja djela, da se očituje u plodovima propovijedanja, obraćenja, fizičkoga ozdravljenja, duševnoga iscjeljenja, duhovnoga oslobođenja, predanja Bogu u Bogu posvećenom životu, u svetosti života i svjedočenja za Boga sve do mučeništva, krštenja vatrom. Kao svećenik koji djeluje u novoj evangelizaciji, iz vlastitoga iskustva znam da krštenje u Duhu može bitno pomoći u pastoralu. Stoga se ne opirite Duhu Svetom! Marijo Majko puna Duha Svetoga moli za nas!

Dr. fra Ivo Pavić

Nažalost, vjernici nemaju puno koristi od današnjih teologa i bibličara u Hrvatskoj i BiH. Međutim, kad bi se oni intelektualno obratili, predali život Isusu i barem jedanput u životu doživjeli iskustvo krštenja u Duhu Svetom, uvjeren sam da bi tada mnogi imali od njih velike duhovne koristi.