24. listopada
Sveti Antun Marija Claret (1807-1870)

Upoznajmo španjolskog sveca. Jednog od najvećih u 19. stoljeću. Bio je misionar, prorok, čudotvorac, pisac, izdavač, nadbiskup, kapelan na kraljevskom dvoru i utemeljitelj Reda misionara Bezgrešnog Srca Marijina. Svetac koji je imao neugasivu žeđ spašavati duše. Poput sv. Franje Ksaverskog, sunarodnjaka iz 16. stoljeća.

Antun je rođen kao peto od sedmero djece roditelja Juana i Josefe Claret. Već u dječačkoj dobi izdvajao se od ostale djece po svojoj pobožnosti. Bio je posve radostan primajući Svetu pričest ili moleći krunicu u Gospinu svetištu nedaleko od rodnog mjesta. Nije čudno da se odlučio za svećeništvo. Nakon uzornog života u sjemeništu zaređen je za svećenika donijevši odluku da neće protratiti nijednog trenutka svećeničkog poziva.

Na poseban način posvetio se službi propovijedanja. Često bi podsjećao slušatelje: "Tri su motiva koja ljude potiču na djelovanje: novac, zadovoljstvo i slava. Međutim, mene na neprestano propovijedanje ne tjera ni jedan od njih, nego pomisao da mnoštvo duša živi u stanju smrtnoga grijeha i što toliki odlaze u pakao." Kroz 35 godina svećeništva uspio je napisati 144 knjige i održati 25.000 propovijedi. Jednom prilikom, za vrijeme održavanja misija, propovijedao je i 12 puta na dan! Na svojim pohodima nikada se nije služio kočijom ili konjem. Uvijek je išao samo pješice i nije uzimao novac za svoju službu. Tako pripovijeda i slijedeću zgodu: "Stavljajući jednom ruku u džep, preplaših se jer mi se učinilo da imam novčić. Odmah sam ga izvukao van da ga bacim ili darujem prosjaku, no pogledavši bolje, otkrio sam da je riječ o medaljici." Svjestan svoje malenosti znao je govoriti: "Posjedujući mene, moj Gospodin ne posjeduje ništa, a ja, posjedujući Njega, posjedujem sve."

U svojim propovijedima najčešće je govorio o posljednjim čovjekovim stvarima ili o obraćenju znamenitih likova. Grešnicima je uvijek pristupao blago i bez osuđivanja. Njegove riječi imale su takav učinak na slušatelje da su danima čekali da pristupe sakramentu pomirenja. Stoga je znao ispovijedati i po 15 sati dnevno, a Bog mu je udijelio takav dar da je poznavao sve skrivene grijehe onih koji su mu dolazili. Tijekom ispovijedi neprestano se molila krunica i obavljala pobožnost križnog puta. Svetac je svaku misiju preporučivao u Marijine ruke i prije svake propovijedi zajedno s narodom je molio svetu krunicu.

Zbog napada na njega biskup ga šalje kao misionara na Kanarske otoke. I ondje Bog čini silna čudesa i znamenja po njegovim rukama. Godine 1850. imenovan je za kubanskog nadbiskupa. Tom prilikom dodao je svome vlastitom i ime Marijino te svoju službu stavio pod njezinu zaštitu. I kao nadbiskup istim žarom nastavlja voditi misije, propovijedati u svakom mjestu. Osobito se trudio oko tiskanja vjerske literature. Prorekao je i potrese koji će uskoro pogoditi otok. Svoju nadbiskupiju posvetio je Bezgrešnom Srcu Marijinu. Kod izbora za biskupa unaprijed je isključivao one svećenike koji su imali ambicije za biskupstvom!

Po povratku u Španjolsku bio je ispovjednik kraljice Izabele II. i radio je na duhovnoj obnovi dvora. Nije se dao uvući u dvorske intrige. Njegov rad u tolikoj mjeri je bio trn u oku masonskim ložama da su ga pokušali ubiti čak 14 puta! Jednom zgodom uručen mu je sanduk u kojem su naizgled bile knjige. Otvorivši ga u njemu je pronašao mrtvaca s bodežom zabijenim u srce. Uz pošiljku bila je i poruka: "Za koji dan nalikovat ćeš ovome truplu." O svojim neprijateljima bi govorio: "Pustite ih, jer utvrđuju moj duh. Jadna stvorenja!"

Zbog pobožnosti prema Mariji, Bog mu je darovao jedinstvenu milost, nečuvenu u životu svetaca. Njegovo srce je postalo živo svetohranište. On svjedoči u svojoj autobiografiji da mu je 26. kolovoza 1861. darovana milost očuvanja svetih prilika. Danonoćno je nosio neraspadnutu sv. hostiju u grudima sve do svoje smrti 24. listopada 1870. godine. Čudesa su nastavljaju i nakon njegove smrti: u pokrajini gdje je umro nastupile su izvanredne nebeske pojave, a njegovo tijelo nakon ekshumacije je ostalo posve očuvano.

Objavljeno u reviji Svjetlo riječi, listopad 2014.