Sestra Konzolata je rođena u Saluzzu kao Pierina Betrone 6. travnja 1903. U prvoj godini života s obitelji se seli u Torino.  Pierina živi kao i sva djeca do svoje trinaeste godine, kada na blagdan Bezgrešnog začeća primajući Prvu pričest prvi puta začuje glas koji ju je pitao: "Hoćeš li mi posve pripadati?" Pierina nije shvatila značenje, ali je ipak odgovorila: "Da, Isuse!" Dugo se borila za svoje zvanje. Uz niz prepreka koje su je pratile Pierina ne odustaje.

U dvadeset prvoj godini u ruke joj dolazi knjiga "Povijest jedne duše", životopis Male Terezije, koja ostavlja dubok pečat na njenom mladom srcu. Pierina je odlučila biti redovnica. Njezin duhovni život prolazi kalvariju. Kuca na mnoga vrata, najprije kod sestara salezijanki kod kojih ostaje nepunih godinu dana. Pravilo don Bosca nije za nju. Pokušala je još dva puta na dva različita mjesta, ali bez uspjeha. Uvjerenje da je najveća grešnica vraća je na vrata roditeljske kuće.

Pierina 17. travnja ulazi u Borgo Po, samostan sestara klarisa kapucinki. Kao postulantica je bez ikakvog žara i zanosa. Gospodin ne miruje i dana 8. svibnja, na blagdan Gospe Pompejske, Pierina u svojoj ćeliji dobiva prve jasne upute od Gospodina, strelovitu molitvicu: "Isuse ja te ljubim", koja će biti nadopunjena u: "Isuse i Marijo ja vas ljubim spasite duše". Tako počinje "Mali put ljubavi".

Dobivši kao novakinja ime Konzolata, počinje njen duhovni put koji je trnovit i težak. Zbog svoje naravi prozvana je "sestra Oluja". Gospodin ju je htio cijelu za sebe govoreći joj: "Zaboravi na sebe Konzolata". Nerijetko je u svoj dnevnik pisala: "Konzolata je opet planula". Zbog svoje žestoke naravi jako je trpjela.

Bila je jako vrijedna i vesela sestra, mrtvila se u svemu. Konzolata dobiva jasnu uputu od Gospodina: "Za ništa se ne brini, meni prepusti sve!" Nitko u zajednici ne zna za njene tajne. Ona je u svemu najmanja i obična sestra. Vršila je službu vratarice, kuharice, postolara. Zajednica u Borgo Po se brzo razvijala te je sestra Konzolata dodijeljena novom samostanu koji je osnovan u Moriondu.

U novom samostanu Djelo najmanjih se nastavlja. Isus vodi Konzolatu trnovitim putem do savršenstva. U svemu točna, koristeći svoje nedostatke za svoj rast, sestra Oluja vodi bitku sa sobom. U travnju 1944. počinju se pojavljivati prvi znaci bolesti, bolesti koja će je odvesti u smrt. Zdravstveno stanje je iz mjeseca u mjesec sve gore. Majka poglavarica odlučuje Konzolatu iz bolnice povući u samostan da bi umrla uz zajednicu. 18. srpnja 1946. sestra Konzolata umire. Iza sestre Konzolate je ostao "Mali put ljubavi", Djelo najmanjih koje možemo svi slijediti izgovarajući riječi koje je sestra Oluja toliko puta ponovila: ISUSE I MARIJO JA VAS LJUBIM, SPASITE DUŠE!